Mogu li snovi predvidjeti budućnost? Šta kažu nauka i vjera

Sanjate starog prijatelja na kojeg godinama niste ni pomislili, a već sljedećeg jutra njegovo ime zasvijetli na vašem telefonu. Ili je san mračniji: nesreća, poplava, sahrana, pa nekoliko dana kasnije u vijestima ugledate nešto što neugodno podsjeća na ono što ste sanjali. Malo je iskustava koja djeluju toliko zagonetno, a malo je pitanja o snovima starijih od ovoga. Može li san pokazati budućnost prije nego što se dogodi?

Ljudi su na to pitanje kroz historiju odgovarali hramovima, prorocima, državnim arhivama i filmskim hitovima. Ovaj vodič vodi vas kroz sve to: priču o djevojčici čiji je san prethodio jednoj od najvećih tragedija u Velikoj Britaniji i neobičnom službenom eksperimentu koji je iz toga proizašao, poznata proročanska snoviđenja Lincolna, Twaina, Titanica i Junga, šta matematika slučajnosti i savremena nauka o snu zaista govore, jedini slučaj u kojem medicina prihvata da san može godinama unaprijed upozoriti na bolest, kako islam, Biblija i kulture širom svijeta razumiju proročanske snove, najpoznatije filmove zasnovane na toj ideji i jednostavan, iskren test koji već od večeras možete primijeniti na vlastite snove.

San prije Aberfana

Dana 20. oktobra 1966. godine, u velškom rudarskom mjestu Aberfan, desetogodišnja Eryl Mai Jones ispričala je majci san koji je upravo usnila:

Sanjala sam da sam otišla u školu, ali škole nije bilo. Nešto crno prekrilo ju je cijelu.

Eryl Mai Jones, aged 10, the day before the Aberfan disaster (1966)

Sljedećeg jutra odlagalište rudarskog otpada na padini iznad sela se urušilo. Tamni val mulja od ugljene jalovine sručio se niz padinu i zatrpao osnovnu školu Pantglas. Poginule su 144 osobe, među njima 116 djece. Eryl Mai bila je jedna od njih. U sedmicama koje su uslijedile psihijatar John Barker posjetio je Aberfan. Zanimalo ga je da li velike nesreće na neki način bacaju svoju sjenu unaprijed pa je, uz pomoć jednih londonskih novina, uputio javni poziv: da li je neko naslutio ili sanjao ovu tragediju prije nego što se dogodila? Pristiglo je 76 odgovora. Većinu nije bilo moguće provjeriti. Ipak, nekoliko slučajeva, uključujući san Eryl Mai, bilo je ispričano drugim ljudima prije nego što se odlagalište urušilo, što je Barkeru bilo teško tek tako odbaciti.

Ono što je uslijedilo zvuči kao izmišljena priča, ali je jedna od najneobičnijih istinitih epizoda u historiji proučavanja snova. Godine 1967. Barker i naučni novinar Peter Fairley osnovali su British Premonitions Bureau, stalni ured u kojem su građani mogli prijaviti svoje snove i predosjećaje odmah nakon što ih dožive, kako bi se svako kasnije moguće podudaranje moglo provjeriti prema datiranom zapisu, a ne prema sjećanju koje se vremenom mijenja. Godinu kasnije u New Yorku je otvorena slična ustanova, Central Premonitions Registry, kojom je upravljao Robert Nelson. Nekoliko godina dva grada s obje strane Atlantika tiho su održavala nešto što je ličilo na sistem ranog upozoravanja zasnovan na snovima.

Rezultati su ujedno i najpoučniji dio ove priče. Londonski ured zabilježio je oko hiljadu predosjećaja u prvih osamnaest mjeseci rada. Ogromna većina nije odgovarala nijednom stvarnom događaju, a nijedna katastrofa nije spriječena. Mali broj učesnika ipak je više puta imao zapanjujuća podudaranja, a najneobičniji obrat vezan je upravo za njih: kako Sam Knight piše u svojoj knjizi The Premonitions Bureau, dvoje najpouzdanijih dopisnika upozoravalo je da će sam Barker uskoro umrijeti. Godine 1968, u 44. godini života, Barker je preminuo od moždanog krvarenja. Nekoliko godina kasnije ovi uredi su ugašeni, ostavljajući iza sebe upravo pitanje na koje su pokušavali odgovoriti. Jesu li tačna predviđanja bila kratki uvidi u budućnost ili tek statistički ostatak među hiljadama promašaja koje niko nije pamtio?

Poznati snovi koje historija ne prestaje prepričavati

U proljeće 1865. godine Abraham Lincoln je, prema dostupnim zapisima, ispričao san svojoj supruzi i užem krugu prijatelja, među kojima je bio i njegov tjelohranitelj Ward Hill Lamon. U snu je Bijelom kućom odjekivao plač. Tražeći odakle dolazi, Lincoln je ušao u Istočnu sobu i ugledao kovčeg na postolju, okružen vojnicima i ožalošćenima.

"Ko je umro u Bijeloj kući?" upitao sam jednog od vojnika. "Predsjednik", odgovorio je. "Ubio ga je atentator."

Abraham Lincoln's dream, as recalled by Ward Hill Lamon (Recollections of Abraham Lincoln, 1895)

Nekoliko dana kasnije Lincoln je ubijen, a taj san postao je vjerovatno najčešće spominjani proročanski san u historiji. Ipak, važno je dodati jednu činjenicu: jedini izvor ove priče su Lamonovi memoari, objavljeni trideset godina nakon te večeri, a san tada nije bio nigdje zabilježen. To ne znači da priča nije istinita. Znači samo da je ne možemo provjeriti, a upravo je to, kao što ćemo vidjeti, problem gotovo svakog poznatog proročanskog sna.

Mark Twain ispričao je još neobičniju priču. Godine 1858, dok je kao mladi Samuel Clemens radio na parobrodima na Mississippiju zajedno sa svojim voljenim mlađim bratom Henryjem, jedne noći usnio je kako Henryjevo tijelo leži u metalnom kovčegu oslonjenom na dvije stolice, s buketom bijelog cvijeća na grudima i jednim tamnocrvenim cvijetom u sredini. Nekoliko sedmica kasnije, u blizini Memphisa eksplodirali su kotlovi parobroda Pennsylvania, a Henry je podlegao zadobijenim povredama. Kada je Samuel stigao u prostoriju u kojoj su bila tijela poginulih, zatekao je brata upravo u metalnom kovčegu postavljenom na dvije stolice. Ostale žrtve bile su u običnim drvenim kovčezima - građani Memphisa prikupili su novac kako bi omiljenom mladom službeniku priuštili dostojniji ispraćaj. Dok je stajao pored njega, prišla je starija žena i položila buket bijelog cvijeća na Henryjeva prsa, s jednom crvenom ružom u sredini. Twain je taj san prepričavao do kraja života. Međutim, prvi put je objavljen tek nakon njegove smrti, u službenoj biografiji iz 1912. godine, a pola stoljeća prepričavanja dovoljno je dugo da sjećanje samo dopuni vlastite detalje.

Katastrofa Titanica ostavila je za sobom barem jedan proročanski san koji je neobično dobro dokumentovan. J. Connon Middleton, londonski poslovni čovjek koji je imao kartu za prvo putovanje broda, dvije noći zaredom sanjao je veliki brod kako "pluta morem okrenut kobilicom prema gore, dok putnici i posada plivaju oko njega". Najvažnije je to što je san ispričao supruzi i prijateljima prije nego što je brod isplovio, a oni su to kasnije i potvrdili. Ovdje, međutim, činjenice vode u drugom smjeru: Middleton nije odustao od putovanja zbog sna. Poslovna konferencija u New Yorku bila je odgođena, pa je četiri dana prije polaska otkazao kartu iz sasvim običnih razloga. Kada je istraživač Ian Stevenson pola stoljeća kasnije za Journal of the American Society for Psychical Research proučavao navodne slutnje vezane za Titanic, Middletonov slučaj bio je jedan od rijetkih koji su potvrđeni prije samog događaja, među morem priča ispričanih tek nakon tragedije.

Ni veliki psiholozi nisu bili pošteđeni ovakvih iskustava. U oktobru 1913. godine Carl Jung dva puta je doživio snažnu viziju na javi: ogromna poplava prekrivala je Evropu, a voda se pretvarala u krv. Tokom proljeća 1914. tri puta je sanjao kako je čitav kontinent usred ljeta okovan arktičkim ledom i mrtav. Jung se u početku potajno bojao da gubi razum. Kada je u augustu izbio Prvi svjetski rat, izvukao je drugačiji zaključak: da ljudska psiha može osjetiti oluju koja se sprema u kolektivnom raspoloženju mnogo prije nego što se događaji zaista odigraju. Važno je napomenuti da svoje vizije nije smatrao doslovnim proročanstvima, nego dokazom koliko duboko sežu "antene" ljudskog uma. Oba iskustva opisao je u svojim memoarima Memories, Dreams, Reflections.

Šta zapravo kaže nauka

Počnimo od matematike, jer ona sama razjašnjava najveći dio misterije. Statističari Persi Diaconis i Frederick Mosteller ovaj princip nazvali su zakonom zaista velikih brojeva: kada je broj pokušaja dovoljno velik, čak i najnevjerovatnija podudarnost postaje ne samo moguća nego i očekivana. A uzorak je ovdje ogroman. Osam milijardi ljudi sanja više puta svake noći, što znači desetine milijardi prizora iz snova svakog dana. Čak i kada bi san koji odgovara događajima sljedećeg dana bio vjerovatan samo jedan prema milion, takvi bi se snovi ipak događali desetinama hiljada ljudi svake noći negdje na Zemlji. Oni kojima se to dogodi pamtit će to cijeli život i godinama prepričavati. Milijarde snova koji se nisu poklopili ni sa čim niko ne broji, jer o njima nema šta ispričati.

Zatim sjećanje neprimjetno uljepša priču. Snova se prisjećamo selektivno: pamtimo jezive pogotke, a zaboravljamo promašaje. Osim toga, snovi su dovoljno neodređeni da se ista slika može povezati s mnogo različitih događaja koji uslijede kasnije. Još veći problem je što se san prepričavan nakon događaja često obogati detaljima iz samog događaja. Upravo zato je priče o Lincolnu i Twainu, koje su prvi put zapisane tek decenijama kasnije, tako teško ozbiljno procijeniti. Kada se od ljudi traži da prvo zapišu svoje snove s datumom, a tek kasnije provjeravaju poklapanja, broj upečatljivih pogodaka naglo padne na nivo koji se može očekivati pukom slučajnošću. San se nije promijenio. Promijenio se način vođenja evidencije.

Nauka je ozbiljno ispitala i mogućnost predviđanja budućnosti, a ishod je postao poznat iz sasvim drugog razloga. Psiholog sa Univerziteta Cornell Daryl Bem je 2011. godine u uglednom naučnom časopisu objavio rad Feeling the Future, u kojem je predstavio devet eksperimenata koji su naizgled pokazivali da na reakcije ljudi utiču događaji koji se još nisu dogodili. Metode su izgledale sasvim uobičajeno, i upravo je u tome bio problem. Kada su drugi istraživači ponovili iste eksperimente, efekti su nestali. Poznati neuspjeli pokušaj ponavljanja istraživanja koji su proveli Stuart Ritchie, Richard Wiseman i Christopher French nije pronašao nikakav učinak, a cijeli slučaj pomogao je da se pokrene ono što se danas u psihologiji naziva krizom reproduktivnosti istraživanja (replication crisis) - temeljito preispitivanje koliko standardne metode mogu proizvesti lažno pozitivne rezultate. To je i dalje najjasniji zaključak ovog područja: kada se isključe slučajnost i naknadno tumačenje, nema pouzdanih dokaza da ljudski um može zaviriti u budućnost.

Kada snovi zaista nešto naslute prije nas

Ipak, medicina priznaje jedan fenomen snova koji zaista može ukazivati na ono što dolazi. Kod poremećaja ponašanja tokom REM spavanja (REM sleep behaviour disorder), uobičajena paraliza tijela za vrijeme sanjanja izostaje pa osoba počinje fizički proživljavati svoj san: udara, viče, iskače iz kreveta, najčešće dok sanja da je neko napada ili progoni. Dugoročna istraživanja pokazala su nešto istovremeno izuzetno i zabrinjavajuće. Ova promjena u načinu sanjanja često godinama, a ponekad i decenijama, prethodi Parkinsonovoj bolesti i srodnim neurološkim oboljenjima, a velika većina osoba s ovim poremećajem na kraju razvije jedno od njih. San, odnosno promjena u načinu na koji se snovi ispoljavaju, zaista može biti jedan od najranijih signala koje mozak šalje. Ako redovno fizički proživljavate nasilne snove, razgovarajte o tome s ljekarom, a ne s gatarom.

Blaži oblici istog principa nisu sporni. Mozak koji sanja ima pristup ranim signalima iz tijela, pa bolest koja još nije primjetna tokom dana može utjecati na sadržaj snova nekoliko dana prije nego što se pojave simptomi. Ovo zapažanje nije novo. Aristotel je napisao kratko djelo O proricanju u snu i prije više od dvije hiljade godina došao do zaključka koji je iznenađujuće blizak savremenom shvatanju. Većina proročkih snova samo je slučajnost, neki otkrivaju prve znakove bolesti, a neki se ostvare zato što se osoba nakon takvog sna ponaša drugačije i upravo time doprinese da se san ispuni.

Savremena nauka o snovima ide i korak dalje, u smjeru koji je neobičniji od samog proročanstva: moguće je da snovi postoje upravo zato da nas pripreme za budućnost. Teorija simulacije prijetnji finskog neuroznanstvenika Anttija Revonsuoa tvrdi da su snovi evoluirali kao noćni prostor za vježbu, u kojem mozak simulira opasne situacije kako bismo se s njima bolje nosili kada smo budni. To se dobro uklapa u činjenicu da su potjere, padovi i prijetnje među najčešćim motivima u snovima širom svijeta. Novija istraživanja pamćenja prikazuju sanjanje kao širi sistem simulacije u kojem mozak kombinuje ranija iskustva kako bi modelirao ono što bi moglo uslijediti: ispit, razgovor za posao ili težak razgovor s nekim. Prema ovom tumačenju, vaši snovi zaista svake noći govore o budućnosti. Oni nisu proročanstva nego predviđanja zasnovana na vašim brigama, obrascima ponašanja i signalima koje šalje vaše tijelo, a najčešće se "ostvare" upravo zato što vas dobro poznaju.

Šta o tome uče vjerske tradicije

Mnogo prije nastanka statistike, vjerske tradicije razvile su pažljivo promišljene odgovore na ovo pitanje, a većina njih je znatno nijansiranija od jednostavnog odgovora "da". U islamu istiniti snovi imaju posebno mjesto. U poznatom hadisu navodi se da je istinit san vjernika jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva, a islamska predaja uči da je objava Poslaniku Muhammedu počela snovima koji su se ostvarivali jasno poput jutarnje svjetlosti. Istovremeno, islamski učenjaci snove dijele na tri vrste: od Allaha, od šejtana i od čovjekove duše, pri čemu se smatra da većina snova pripada ovoj posljednjoj skupini. Zato njihovo tumačenje traži znanje i razboritost, a ne uznemirenost. Cjelokupno učenje, od toga šta je ruya sadiqa do adaba nakon noćne more, obradili smo u našem vodiču o istinitim snovima u islamu.

Biblija svoju historiju pripovijeda kroz ljude koji sanjaju: Josip tumači faraonov san o sedam debelih i sedam mršavih krava kao četrnaest godina obilja i gladi, Danijel tumači uznemirujuće snove babilonskih kraljeva, drugi Josip u snu dobija upozorenje da povede porodicu i pobjegne u Egipat, a mudraci bivaju opomenuti da se ne vraćaju Herodu. Sveto pismo snove prikazuje kao jedan od načina na koji je Bog govorio ljudima, ali istovremeno snažno upozorava na lažne sanjare i gatare. Prorok Joel obećava da će snovi imati mjesto i u budućnosti:

I poslije ću izliti Duha svojega na svako tijelo, i prorokovat će sinovi vaši i kćeri vaše, starci vaši snivat će snove, a mladići vaši viđat će viđenja.

Joel 2:28 (King James Version)

Cijelu priču možete pročitati u našem vodiču o snovima u Bibliji. A kada pogledamo izvan abrahamskih religija, uvjerenje da snovi mogu doticati budućnost gotovo je univerzalno: egipatski princ koji spava u sjeni Sfinge, grčki hodočasnici koji noće u hramovima kako bi primili iscjeljujuće snove, Lakote koji poste na brdu u potrazi za vizijama ili japanski običaj sretnog prvog sna u godini. Taj pregled različitih tradicija zaslužuje poseban članak, a upravo takav i imamo: proročki snovi u različitim kulturama.

Mnogi savremeni duhovni autori slijede Jungovo razmišljanje. San koji se ostvari predstavlja sinkronicitet, smisleno podudaranje, a njegova vrijednost nije u moći predviđanja nego u onome što otkriva o vama. Prema tom tumačenju, svrha sna nije proročanstvo nego priprema: on usmjerava vašu pažnju na nešto što vaš dublji um već smatra važnim, a kasniji događaj samo potvrđuje da je ta briga bila stvarna. Ako vas više zanima šta upečatljiv san znači nego šta navodno predviđa, u našem pregledu metoda tumačenja snova upoređujemo jedanaest različitih pristupa.

Proročki snovi u filmovima i knjigama

Moderna fascinacija ovom temom ima vrlo konkretnog začetnika, a bio je inženjer avijacije. Godine 1927. J. W. Dunne, jedan od pionira britanske konstrukcije aviona, objavio je knjigu An Experiment with Time u kojoj je tvrdio da mu snovi redovno unaprijed otkrivaju sitne detalje iz vlastite budućnosti. Uz to je iznio i teoriju - da svi trenuci postoje istovremeno, a um koji sanja može slobodno "putovati" unaprijed kroz vrijeme - te predložio jednostavnu metodu: voditi dnevnik snova s datumima i kasnije ih upoređivati sa stvarnim događajima. Knjiga je postala bestseller i naučila cijelu jednu generaciju da zapisuje svoje snove, a njen utjecaj vidi se u brojnim djelima o vremenskim paradoksima, od drama J. B. Priestleyja do neobjavljenih eksperimenata J. R. R. Tolkiena.

Film od tada ne prestaje istraživati tu ideju. Minority Report zamišlja svijet u kojem je predviđanje budućnosti postalo dio sistema, gdje "precogovi" svojim vizijama razotkrivaju zločine koji se još nisu dogodili, i postavlja pitanje može li se izbjeći budućnost koju smo već vidjeli. U filmu Dune proročki snovi glavnog junaka postaju i dar i teret: kada jednom vidi put kojim treba krenuti, gotovo ga je nemoguće napustiti. Premonition i The Dead Zone prikazuju tragediju spoznaje kojoj drugi ne vjeruju, dok je serijal Final Destination viziju upozorenja pretvorio u jedan od najupečatljivijih motora horora. Arrival, možda najbliži Dunneovoj ideji, prikazuje um koji vrijeme doživljava kao cjelinu, dok Twelve Monkeys završetak jednog života skriva u snu koji se neprestano ponavlja, iako njegov sanjač još ne zna šta zapravo znači.

Najdalje je ovu ideju odvela Ursula K. Le Guin u romanu The Lathe of Heaven. U njemu čovjekovi snovi ne predviđaju stvarnost nego je neprimjetno mijenjaju, pa se svakog jutra svijet oduvijek razvijao upravo onako kako ga je prethodne noći sanjao. Sve ove priče prikazuju isti paradoks na koji su nailazili i stvarni uredi za prikupljanje predosjećanja: budućnost koju možeš vidjeti, ali ne možeš iskoristiti, postaje teret, a budućnost koju možeš promijeniti zapravo nikada nije bila unaprijed određena.

Jedini pošten test: vlastiti dnevnik snova

Dobra vijest je da je ovo jedno od rijetkih velikih pitanja o snovima koje možete istražiti sami, koristeći gotovo isti postupak koji je Dunne predložio prije jednog stoljeća. Sve se svodi na jedno pravilo: san mora biti zapisan prije nego što stvarni događaji dobiju priliku da mu nalikuju.

1. Zapišite san čim se probudite, uz datum i vrijeme. Predosjećaj koji postoji samo u sjećanju nije dokaz ni za šta.
2. Budite što precizniji. Imena, mjesta, brojevi i konkretni detalji. Neodređeni snovi mogu odgovarati gotovo svemu, pa zato ne dokazuju ništa.
3. Nikada naknadno ne mijenjajte zapis. Original s datumom čini suštinu cijelog eksperimenta.
4. Pregledajte zapise svake sedmice i svakog mjeseca te ih iskreno procijenite. Bilježite promašaje jednako revno kao i pogotke.
5. Unaprijed odredite šta ćete smatrati podudaranjem. Ako pravila pišete tek nakon događaja, tada događaj određuje pravila.

Vodite ovakav dnevnik tri mjeseca i vrlo vjerovatno ćete otkriti ono što uredni zapisi gotovo uvijek pokažu: manje čuda nego što ih pamćenje obećava, ali mnogo više stvarnog uvida. Kao kristalna kugla dnevnik neće uspjeti, ali će uspjeti u nečemu korisnijem - pokazat će čime se vaš um stalno bavi, šta iznova razmatra, zbog čega brine i za šta vas pokušava pripremiti. Ako se svojih snova rijetko sjećate, počnite s našim vodičem za pamćenje snova. Upravo je za to napravljen Ruya: privatni dnevnik snova sa zapisima označenim datumom, tako da vaš zapis postoji prije nego što se dogodi slučajno podudaranje, uz alate za tumačenje kada neki san zaslužuje detaljniju analizu.

Šta učiniti kada se san ostvari

Prvo, ostanite smireni. Prema vjerovatnoći o kojoj smo ranije govorili, većina ljudi će nekoliko puta u životu doživjeti da se neki san poklopi sa stvarnim događajem. Takvo iskustvo često nosi snažan osjećaj da je posebno i značajno, a taj osjećaj jeste stvaran, ali sam po sebi nije dokaz. Zapišite tačno šta ste sanjali i šta se zaista dogodilo dok vam je oboje još svježe u sjećanju. Upravo razlike koje primijetite često su najzanimljivije. Nemojte donositi važne životne odluke samo na osnovu sna i nemojte se plašiti snova o smrti ili nesreći - oni su među najčešćim snovima i u ogromnoj većini slučajeva odražavaju stres i promjene, a ne buduće događaje. Ako vam se isti uznemirujući san stalno vraća, vrijedi pokušati razumjeti taj obrazac, a naš vodič o snovima koji se ponavljaju objašnjava zašto se neki snovi iznova vraćaju. San koji se ostvario prije svega je san vrijedan tumačenja, jer je, bez obzira na sve drugo, pokazao šta vaš um smatra važnim.

Dakle, mogu li snovi predvidjeti budućnost? Ne na način na koji bi to željeli zagovornici proročanskih predosjećaja, a svi pouzdano datirani zapisi pokazuju da čudesni primjeri postaju mnogo rjeđi kada se sve pažljivo bilježi. Ipak, snovi na svoj način zaista predviđaju: uvježbavaju moguće prijetnje, otkrivaju prve signale koje tijelo šalje i prikazuju odluke koje još niste svjesno priznali da donosite. Ponekad će pogoditi. Zanimljivije pitanje nije samo da li se san ostvario, nego zašto je vaš um baš te noći ispričao upravo tu priču. Na to pitanje često postoji odgovor koji možete otkriti. Zapisujte svoje snove, datirajte ih i povremeno im se vratite. Budućnost je teško predvidjeti. Sebe možete upoznati mnogo bolje.