Mogu li snovi predvidjeti budućnost? Što kažu znanost i vjera

Sanjate starog prijatelja na kojeg godinama niste ni pomislili, a već sljedećeg jutra njegovo se ime pojavi na zaslonu vašeg mobitela. Ili je san mračniji: nesreća, poplava, sprovod, a nekoliko dana poslije u vijestima osvane događaj koji neugodno podsjeća na ono što ste sanjali. Malo je iskustava koja djeluju toliko zagonetno, a malo je i pitanja o snovima starijih od ovoga. Može li san pokazati budućnost prije nego što se dogodi?

Ljudi su na to pitanje kroz povijest odgovarali hramovima, prorocima, državnim arhivima i filmskim hitovima. Ovaj vodič vodi vas kroz sve to: priču o djevojčici čiji je san prethodio jednoj od najvećih britanskih tragedija i neobičnom službenom eksperimentu koji je nadahnuo, poznata proročanska upozorenja Lincolna, Twaina, Titanica i Junga, što o svemu zapravo govore matematika slučajnosti i moderna znanost o spavanju, jedini slučaj u kojem se medicina slaže da vas san može upozoriti godinama unaprijed, kako islam, Biblija i kulture diljem svijeta tumače proročanske snove, najbolje filmove temeljene na toj ideji te jednostavan i iskren test koji već večeras možete isprobati na vlastitim snovima.

San prije Aberfana

Dana 20. listopada 1966. u velškom rudarskom mjestu Aberfan desetogodišnja Eryl Mai Jones ispričala je majci san koji je upravo usnila:

Sanjala sam da sam otišla u školu, ali škole više nije bilo. Nešto crno prekrilo ju je cijelu.

Eryl Mai Jones, aged 10, the day before the Aberfan disaster (1966)

Sljedećeg jutra odlagalište rudarskog otpada na padini iznad sela urušilo se. Tamni val ugljene jalovine sručio se niz obronak i zatrpao osnovnu školu Pantglas. Poginule su 144 osobe, među njima 116 djece. Eryl Mai bila je jedna od njih. U tjednima nakon tragedije psihijatar John Barker posjetio je Aberfan. Zanimalo ga je ostavljaju li katastrofe svojevrsnu sjenu prije nego što se dogode pa je, uz pomoć jednih londonskih novina, uputio javni poziv: je li itko naslutio ili sanjao ovu katastrofu prije nego što se dogodila? Pristiglo je 76 odgovora. Većinu nije bilo moguće provjeriti. No nekoliko njih, uključujući san Eryl Mai, bilo je ispričano drugim ljudima prije urušavanja odlagališta i Barker ih nije mogao olako odbaciti.

Ono što je uslijedilo zvuči kao fikcija, ali riječ je o jednoj od najneobičnijih istinitih priča u povijesti snova. Godine 1967. Barker i znanstveni novinar Peter Fairley osnovali su British Premonitions Bureau, ured u kojem su građani mogli odmah prijaviti svoje snove i predosjećaje kako bi se svako kasnije podudaranje moglo provjeriti prema datiranom zapisu, a ne prema sjećanju koje se s vremenom mijenja. Godinu dana poslije u New Yorku je otvoren sličan ured, Central Premonitions Registry, kojim je upravljao Robert Nelson. Nekoliko godina dva su grada s obje strane Atlantika tiho vodila nešto nalik sustavu ranog upozoravanja temeljenom na snovima.

Rezultati su najpoučniji dio cijele priče. Londonski ured zabilježio je oko tisuću predosjećaja tijekom prvih osamnaest mjeseci rada. Velika većina nije se podudarala ni s čim, a nijedna katastrofa nikada nije spriječena. Nekolicina sudionika ipak je iznova pogađala, a najneobičniji obrat vezan je upravo uz njih: kako Sam Knight opisuje u knjizi The Premonitions Bureau, dvoje najpouzdanijih dopisnika ureda upozorilo je da će sam Barker uskoro umrijeti. Godine 1968., u dobi od 44 godine, Barker je preminuo od moždanog krvarenja. Uredi su nakon nekoliko godina nestali, ostavljajući za sobom upravo pitanje na koje su pokušavali odgovoriti. Jesu li ta pogođena predviđanja bila pogled u budućnost ili tek statistički ostatak tisuću promašaja koje nitko nije brojao?

Poznati snovi koje povijest ne prestaje prepričavati

U proljeće 1865. Abraham Lincoln navodno je svojoj supruzi i malom krugu prijatelja, među kojima je bio i njegov tjelohranitelj Ward Hill Lamon, ispričao san. U snu je Bijelom kućom odjekivao plač. Tražeći odakle dolazi, Lincoln je ušao u Istočnu dvoranu i ugledao lijes na uzdignutom postolju, okružen vojnicima i ožalošćenima.

"Tko je umro u Bijeloj kući?" upitao sam jednoga od vojnika. "Predsjednik", odgovorio je. "Ubio ga je atentator."

Abraham Lincoln's dream, as recalled by Ward Hill Lamon (Recollections of Abraham Lincoln, 1895)

Nekoliko dana poslije Lincoln je ubijen, a taj je san postao možda najcitiraniji proročanski san u povijesti. Ipak, važno je dodati jednu činjenicu: jedini izvor je Lamonov memoar, objavljen trideset godina nakon te večeri, a san u to vrijeme nitko nije zapisao. To ne znači da priča nije istinita. Znači samo da se ne može provjeriti, a upravo je to, kao što ćemo vidjeti, problem gotovo svakog slavnog proročanskog sna.

Mark Twain ispričao je još neobičniju priču. Godine 1858., dok je kao mladi Samuel Clemens radio na parobrodima na Mississippiju zajedno sa svojim voljenim mlađim bratom Henryjem, jedne je noći sanjao da vidi Henryjevo tijelo u metalnom lijesu položenom na dvije stolice. Na njegovim prsima bio je buket bijelog cvijeća s jednim grimiznim cvijetom u sredini. Nekoliko tjedana poslije, u blizini Memphisa eksplodirali su kotlovi parobroda Pennsylvania, a Henry je podlegao ozljedama. Kada je Samuel stigao u prostoriju u kojoj su ležali poginuli, zatekao je brata upravo u metalnom lijesu položenom na dvije stolice. Ostale su žrtve bile u običnim drvenim lijesovima; stanovnici Memphisa prikupili su novac kako bi omiljenom mladom službeniku priuštili dostojniji ispraćaj. Dok je stajao pokraj njega, prišla je starija žena i položila Henryju na prsa buket bijelog cvijeća s jednom crvenom ružom u sredini. Twain je taj san prepričavao do kraja života. No prvi je put objavljen tek nakon njegove smrti, u službenoj biografiji iz 1912., a pola stoljeća prepričavanja dovoljno je dugo da sjećanje samo nadogradi vlastite pojedinosti.

Potonuće Titanica ostavilo je za sobom barem jedno predosjećanje koje je iznimno dobro dokumentirano. J. Connon Middleton, londonski poslovni čovjek koji je imao kartu za prvo putovanje, dvije je noći zaredom sanjao veliki brod koji "pluta morem okrenut kobilicom prema gore, dok putnici i posada plivaju oko njega". Ključna je činjenica da je san ispričao supruzi i prijateljima prije nego što je brod isplovio, a oni su to kasnije potvrdili. No i ovdje postoji važna napomena: Middleton nije otkazao putovanje zbog sna. Poslovna konferencija u New Yorku bila je odgođena pa je četiri dana prije polaska odustao od karte iz sasvim običnih razloga. Kada je istraživač Ian Stevenson pola stoljeća kasnije za Journal of the American Society for Psychical Research proučavao navodna predosjećanja vezana uz Titanic, Middletonov se slučaj izdvojio kao jedan od rijetkih potvrđenih prije samog događaja, među mnoštvom priča ispričanih tek nakon tragedije.

Ni veliki psiholozi nisu bili pošteđeni. U listopadu 1913. Carl Jung dva je puta doživio snažnu viziju na javi: golemu poplavu koja prekriva Europu, a voda se pretvara u krv. Tijekom proljeća 1914. tri je puta sanjao da je cijeli kontinent usred ljeta okovan arktičkim ledom i mrtav. Jung se u početku privatno bojao da gubi razum. Kada je u kolovozu izbio Prvi svjetski rat, došao je do drukčijeg zaključka: ljudska psiha može osjetiti da se u kolektivnom raspoloženju sprema velika oluja mnogo prije nego što se događaji doista odigraju. Važno je da svoje vizije nije smatrao doslovnim proročanstvima, nego dokazom koliko duboko dopiru "antene" ljudskog uma. Oba iskustva opisao je u svojim memoarima Memories, Dreams, Reflections.

Što zapravo kaže znanost

Počnimo od matematike, jer ona sama objašnjava velik dio misterija. Statističari Persi Diaconis i Frederick Mosteller taj su princip nazvali zakonom uistinu velikih brojeva. Ideja je jednostavna: kada je uzorak dovoljno velik, čak i najnevjerojatnije podudarnosti postaju ne samo moguće nego i očekivane. A ovdje je uzorak golem. Osam milijardi ljudi sanja nekoliko puta svake noći, što znači desetke milijardi prizora iz snova svakoga dana. Čak i kada bi se san koji odgovara događajima sljedećeg dana pojavljivao doslovno jednom u milijun slučajeva, to bi se i dalje događalo desecima tisuća puta svake noći negdje na Zemlji. Ljudi kojima se to dogodi pamtit će takav san cijeli život i godinama ga prepričavati. Milijarde snova koji se nisu poklopili ni s čim nitko ne broji, jer o njima nema što ispričati.

Zatim sjećanje neprimjetno uljepšava priču. Snove pamtimo selektivno - zadržavamo jeziva podudaranja, a zaboravljamo promašaje. Osim toga, snovi su dovoljno neodređeni da se jedna slika može povezati s mnogo različitih kasnijih događaja. Još je veći problem što san koji se prepričava nakon događaja često nesvjesno preuzima njegove pojedinosti. Upravo zato je priče o Lincolnu i Twainu, koje su prvi put zapisane tek desetljećima poslije, tako teško objektivno procijeniti. Kada se od ljudi traži da prvo vode dnevnik snova s točnim datumom, a tek zatim provjeravaju podudarnosti, broj spektakularnih pogodaka naglo pada na razinu koju predviđa obična slučajnost. San se nije promijenio. Promijenio se način vođenja evidencije.

Znanost je ozbiljno ispitala i mogućnost predosjećanja budućnosti, a ishod je postao poznat iz sasvim drugog razloga. Psiholog sa Sveučilišta Cornell Daryl Bem 2011. godine objavio je u uglednom časopisu rad Feeling the Future s devet eksperimenata koji su naizgled pokazivali da na ljudske reakcije utječu događaji koji se još nisu dogodili. Metode su izgledale potpuno uobičajeno, a upravo je u tome bio problem. Kada su drugi istraživači ponovili pokuse, učinak je nestao. Posebno zapažena neuspješna replikacija Stuarta Ritchieja, Richarda Wisemana i Christophera Frencha nije pronašla nikakav učinak, a cijela je epizoda pridonijela onome što se danas u psihologiji naziva krizom replikacije - temeljitom preispitivanju koliko standardne metode mogu proizvesti prividno pozitivne rezultate. To je i dalje najjasniji zaključak ovog područja: kada se isključe slučajnost i naknadno tumačenje, nema pouzdanih dokaza da ljudski um može zaviriti u budućnost.

Kada snovi doista nešto unaprijed otkrivaju

Ipak, medicina priznaje jedan fenomen snova koji doista može imati prediktivnu vrijednost. Kod poremećaja ponašanja u REM fazi spavanja (REM sleep behaviour disorder) izostaje uobičajena paraliza tijela tijekom sanjanja pa ljudi počinju fizički proživljavati svoje snove: udaraju, viču, iskaču iz kreveta, najčešće dok sanjaju da ih netko napada ili progoni. Dugoročna istraživanja otkrila su nešto iznimno, ali i zabrinjavajuće. Ova promjena u načinu sanjanja često godinama, a ponekad i desetljećima prethodi Parkinsonovoj bolesti i srodnim neurološkim poremećajima, a velika većina oboljelih s vremenom razvije jedno od tih stanja. San, ili točnije promjena u načinu na koji se snovi odigravaju, doista može biti jedan od najranijih znakova upozorenja koje šalje mozak. Svatko tko redovito fizički proživljava nasilne snove trebao bi to spomenuti liječniku, a ne gatari.

Blaži oblici istog načela nisu sporni. Mozak tijekom sanjanja tiho prima rane signale iz tijela pa bolest koja još nije dovoljno izražena da bismo je primijetili tijekom dana može nekoliko dana prije pojave simptoma utjecati na sadržaj snova. To je zapažanje vrlo staro: Aristotel je napisao kratko djelo O proricanju u snu i, više od dvije tisuće godina prije moderne znanosti, došao do zaključka koji je iznenađujuće blizak današnjem. Većina proročanskih snova obična je slučajnost, neki otkrivaju prve naznake bolesti, a neki se ostvare zato što se osoba nakon takvog sna ponaša drukčije i upravo time pridonese njihovu ostvarenju.

Suvremena znanost o snovima ide još korak dalje, ali u smjeru koji je neobičniji od samog proročanstva: možda snovi postoje upravo zato da nas pripreme za budućnost. Teorija simulacije prijetnji finskog neuroznanstvenika Anttija Revonsuoa tvrdi da su se snovi razvili kao noćni prostor za vježbu, u kojem mozak simulira opasnosti kako bismo se s njima uspješnije nosili na javi. To se dobro uklapa u činjenicu da su potjere, padovi i prijetnje među najčešćim motivima u snovima diljem svijeta. Novija istraživanja pamćenja prikazuju sanjanje kao svojevrsni motor simulacije koji spaja prošla iskustva kako bi stvorio modele onoga što bi moglo uslijediti: ispit, razgovor za posao ili težak razgovor s nekim. Prema tom shvaćanju, vaši su snovi svake noći doista usmjereni prema budućnosti. Oni nisu proročanstva nego predviđanja nastala iz vaših briga, životnih obrazaca i signala koje šalje vaše tijelo, a najčešće se "ostvare" upravo zato što su vas dobro poznavali.

Što uče vjerske tradicije

Mnogo prije nego što je postojala statistika, različite su vjerske tradicije razvile promišljene odgovore na upravo ovo pitanje, a većina je daleko nijansiranija od jednostavnog "da". U islamu istiniti snovi imaju posebno mjesto: poznati hadis kaže da je istinit san vjernika jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva, a predaja uči da je objava Poslaniku Muhammedu započela snovima koji su se ostvarivali jasno poput jutarnje svjetlosti. Istodobno, islamski učenjaci snove dijele u tri skupine - one od Allaha, od šejtana i od samoga čovjeka - pri čemu većina snova pripada posljednjoj skupini. Zato tumačenje zahtijeva znanje i razboritost, a ne uzbunu. Cjelovito objašnjenje, od toga što je ruya sadiqa do pravila ponašanja nakon noćne more, donosimo u našem vodiču o istinitim snovima u islamu.

Biblijska povijest ispričana je kroz ljude koji sanjaju: Josip tumači faraonov san o sedam debelih i sedam mršavih krava kao četrnaest godina obilja i gladi, Daniel tumači uznemirujuće snove babilonskih kraljeva, drugi Josip u snu dobiva upozorenje da s obitelji pobjegne u Egipat, a mudraci su u snu upozoreni da se ne vraćaju Herodu. Sveto pismo prikazuje snove kao jedan od načina na koji Bog govori ljudima, ali istodobno oštro upozorava na lažne sanjare i vračare. Prorok Joel obećava da će snovi imati mjesto i u budućnosti:

I poslije ću izliti Duha svojega na svako tijelo. Vaši će sinovi i vaše kćeri prorokovati, vaši će starci sanjati sne, a vaši će mladići gledati viđenja.

Joel 2:28 (King James Version)

Cijelu priču možete pročitati u našem vodiču o snovima u Bibliji. A izvan abrahamskih religija uvjerenje da snovi mogu dotaknuti budućnost gotovo je univerzalno: egipatski princ koji drijema u sjeni Sfinge, grčki hodočasnici koji spavaju u hramovima kako bi primili iscjeljujuće snove, pripadnici naroda Lakota koji poste na brdu tražeći viziju ili japanski običaj sretnog prvog sna u novoj godini. Taj pregled različitih tradicija zaslužuje poseban članak, i upravo ga imamo: proročanski snovi u različitim kulturama.

Mnogi suvremeni duhovni autori slijede Junga. San koji se ostvari smatraju sinkronicitetom, smislenom podudarnošću čija je vrijednost u onome što otkriva o vama, a ne u sposobnosti predviđanja budućnosti. Prema tom tumačenju, svrha sna nije proricanje nego priprema: usmjerava vašu pozornost na nešto što vaš dublji um već smatra važnim, a kasniji događaj samo potvrđuje da je ta zabrinutost bila opravdana. Ako vas više zanima što upečatljiv san znači nego što navodno predviđa, naš pregled metoda tumačenja snova uspoređuje jedanaest različitih pristupa.

Proročki snovi u filmovima i knjigama

Moderna fascinacija ovom idejom ima vrlo konkretnog začetnika, a bio je zrakoplovni inženjer. Godine 1927. J. W. Dunne, jedan od pionira britanskog zrakoplovnog inženjerstva, objavio je knjigu An Experiment with Time u kojoj je tvrdio da njegovi snovi redovito unaprijed prikazuju sitne detalje iz njegove budućnosti. Uz to je iznio i teoriju - da svi trenuci postoje istodobno, a um tijekom sanjanja može lutati unaprijed kroz vrijeme - te predložio jednostavnu metodu: vodite dnevnik snova s datumima i uspoređujte ga sa stvarnim događajima. Knjiga je postala bestseller, potaknula čitavu generaciju da zapisuje svoje snove i ostavila snažan trag u djelima o vremenskim petljama, od drama J. B. Priestleyja do neobjavljenih eksperimenata J. R. R. Tolkiena.

Film od tada neprestano istražuje isti misaoni pokus. Minority Report zamišlja svijet u kojem je predviđanje budućnosti pretvoreno u sustav, s "precogovima" čije vizije osuđuju ljude za zločine koji se još nisu dogodili, i postavlja pitanje može li se izbjeći unaprijed viđena budućnost. Dina svom junaku daje proročanske snove kao teret i zamku: kad jednom vidi put kojim će krenuti, gotovo ga je nemoguće napustiti. Premonition i The Dead Zone prikazuju tragediju spoznaje kojoj nitko ne vjeruje, dok su filmovi Final Destination upozoravajuću viziju pretvorili u jedno od najučinkovitijih pogonskih sredstava horora. Arrival, možda najbliži Dunneovoj ideji, prikazuje um koji vrijeme doživljava odjednom, a Twelve Monkeys završetak jednog života skriva u snu koji se neprestano ponavlja, iako njegov sanjač još ne razumije što zapravo vidi.

Najdalje je tu ideju odvela Ursula K. Le Guin u romanu The Lathe of Heaven. U njemu snovi glavnog lika ne predviđaju stvarnost, nego je neprimjetno zamjenjuju, pa se svakog jutra čini kao da je svijet oduvijek bio upravo onakav kakvim ga je sanjao. Sve ove priče prikazuju isti paradoks na koji su naišli i stvarni uredi za proročanske snove: budućnost koju možeš vidjeti, ali ne možeš iskoristiti, postaje progoniteljska misao, a budućnost koju možeš promijeniti nikada nije ni bila unaprijed određena.

Jedini pošten test: vlastiti dnevnik snova

Dobra je vijest da je ovo jedno od rijetkih velikih pitanja o snovima koje možete istražiti sami, koristeći gotovo isti postupak koji je Dunne predložio prije gotovo sto godina. Sve se svodi na jedno pravilo. San morate zapisati prije nego što stvarni događaji dobiju priliku nalikovati njemu.

1. Zapišite san odmah nakon buđenja, uz datum i vrijeme. Proročanski san koji postoji samo u sjećanju nije dokaz ni za što.
2. Budite što konkretniji. Imena, mjesta, brojevi i pojedinosti. Neodređeni snovi mogu odgovarati svemu, pa zato ne dokazuju ništa.
3. Nikada naknadno ne uređujte zapis. Izvorni zapis s datumom srž je cijelog pokusa.
4. Pregledavajte dnevnik svaki tjedan i svaki mjesec te pošteno procjenjujte rezultate. Jednako pažljivo bilježite promašaje kao i podudaranja.
5. Unaprijed odredite što ćete smatrati podudaranjem. Ako pravila pišete tek nakon događaja, tada događaj određuje pravila.

Vodite ovakav dnevnik tri mjeseca i gotovo ćete sigurno otkriti ono što zapisi s datumima uvijek pokazuju: manje čuda nego što pamćenje sugerira, ali mnogo više stvarnih uvida. Dnevnik neće funkcionirati kao kristalna kugla, ali će postati nešto korisnije - zapis o tome što vaš um stalno uvježbava, čime se bavi i na što vas pokušava pripremiti. Ako se svojih snova rijetko sjećate, krenite od našeg vodiča o pamćenju snova. Upravo je za to stvoren Ruya: privatni dnevnik snova sa zapisima označenima datumom, tako da vaš zapis postoji prije nego što se dogodi slučajno podudaranje, uz alate za tumačenje kada neki san zaslužuje detaljniju analizu.

Što učiniti kada se san ostvari

Za početak, nemojte brzati sa zaključcima. S obzirom na sve što je prethodno objašnjeno, san koji se podudari sa stvarnim događajem većini se ljudi dogodi nekoliko puta tijekom života. Takvo iskustvo može izazvati snažan osjećaj da je riječ o nečemu posebnom, a taj je osjećaj stvaran kao doživljaj, ali nije dokaz da je san predvidio budućnost. Zapišite što ste točno sanjali i što se točno dogodilo dok vam je sve još svježe u sjećanju. Upravo razlike koje uočite često su najzanimljivije. Nemojte donositi važne životne odluke samo na temelju sna i ne dopustite da vas san o smrti ili katastrofi prestraši. Takvi su snovi među najčešćima i u velikoj većini slučajeva odražavaju stres ili životne promjene, a ne buduće događaje. Ako vam se isti uznemirujući san stalno vraća, tada vrijedi istražiti taj obrazac, a naš vodič o snovima koji se ponavljaju objašnjava zašto se neki snovi iznova vraćaju. San koji se naizgled ostvario prije svega je san koji vrijedi protumačiti, jer vam je, bez obzira na sve ostalo, pokazao što vaš um smatra važnim.

Dakle, mogu li snovi predvidjeti budućnost? Ne na način kojem su se nadali zagovornici prekognicije, a svi pouzdano datirani zapisi pokazuju da čudesni slučajevi postaju mnogo rjeđi čim se počnu pažljivo bilježiti. Ipak, vaši snovi jesu svojevrsni mehanizam za predviđanje: uvježbavaju moguće prijetnje, otkrivaju prve signale koje šalje tijelo i prikazuju odluke koje još niste svjesno priznali da donosite. Ponekad će pogoditi. Zanimljivo pitanje zato nije samo je li se san ostvario, nego i zašto je vaš um baš te noći odabrao upravo tu priču. Na to pitanje moguće je pronaći odgovor. Zapisujte svoje snove, upisujte datume i povremeno ih ponovno pročitajte. Budućnost je teško predvidjeti. Sebe možete upoznati mnogo bolje.